Igrači kao što su Kristijano Ronaldo, Lajonel Mesi, Nejmar, i njima slični planetarno popularni fudbaleri današnjice, nisu oduvijek bili u žiži javnosti. U periodu dok su bili tinejdžeri, njihov život je izgledao sasvim drugačije. Prije nego što su počeli da igraju pred hiljadama navijača i prije nego što su počeli da zarađuju milionske iznose zahvaljujući ugovorima sa klubovima i sponzorima, ovi fudbaleri bili su obični, možda i pomalo čudni dječaci.
Ronaldo, Mesi, Nejmar, Bekam, Ibrahimović, danas su u cijelom svijetu poznati kao majstori na terenu. Mnogi se zapitaju kako je izgledalo njihovo djetinjstvo i na koji način su postali ono što danas jesu, ali u većini slučajeva, taj period života poznatih ostane obavijen velom misterije.
Ipak, s vremena na vrijeme procure neke informacije iz privatnih života poznatih. U nastavku pročitajte nekoliko zanimljivosti iz tinejdžerskog doba najpoznatijih fudbalera danjašnjice.
Kristijano Ronaldo
Ime Ronaldo, dobio je po američkom predsjedniku Ronaldu Reganu. Odrastao je u siromašnoj porodici, a sobu je dijelio sa troje braće i sestara. Dok je bio manji, zvali su ga „plačko“. Njegova majka, po zanimanju kuvarica, Dolores Aveiro, je otkrila kako je Kristijano znao doći iz škole, i kada ga upita ima li zadaću, on je govorio kako nema.
Dok sam ja pravila večeru, on je znao kroz prozor pobjeći iz kuće i ostajati napolju dokasno. Često je plakao u slučaju da on dobije dobru ocjenu, a njegovi prijatelji ne ili u slučaju da kada igraju fudbal on jedini da gol. Zbog toga su ga znali zvati „plačko“, a imao je i još jedan nadimak – „pčelica“. Bio je toliko brz da ga niko nije mogao uhvatiti, ispričala je njegova majka.
Još jedna manje poznata činjenica o Ronaldu je da je sa 14 godina izbačen iz škole jer je bacio stolicu na profesora koji je prema njemu iskazao nepoštovanje. Našao se na velikoj životnoj raskrsnici, a majka ga je posavjetovala da se fokusira na fudbal. Poslušao je i odlučio da počne da gradi fudbalsku karijeru, a želio je da bude makar polu-profesionalni igrač.
Lionel Mesi
Mesi je rođen u Argentini, a u Barselonu se preselio kad je imao 13 godina. I prije selidbe je volio fudbal, a u svlačionici su ga zvali „El Mudo“ – nijem čovjek. Prema riječima Sida Loua, fudbalskog pisca, u tom periodu, Mesi je bio visok jedva metar i 50 centimetara i uvijek je ćutio. U svlačionici su ga gledali i nisu mogli vjerovati koliko je nizak, dok na terenu nisu mogli da vjeruju koliko je dobar igrač.
Upravo njegova visina, koja mu je smetala, a koja je posljedica nedostatka hormona rasta s čijim liječenjem je počeo nakog dolaska u Barselonu, ga je natjerala da se fudbalu posveti više od bilo kog vršnjaka, a i kasnije kroz život.
U slobodno vrijeme Mesi najviše voli spavati. Prema njegovim riječima, jedino ukoliko negdje putuje ili ima sponzorskih obaveza on odstupa od navike da poslije treninga odspava 2-3 sata.
Na početku njegove karijere u Španiji, Mesi je redovno išao u Argentinske restorane i uživao u slanim odrescima, tjesteninama i slatkišima. Uopšte nije jeo ribu i povrće, da bi danas, upravo ta hrana postala osnova njegove ishrane.
Nejmar da Silva
Svi znaju da je Nejmar prije potpisivanja ugovora sa Barselonom igrao u brazilskom klubu Santos, te da se ni dan danas ne zna tačna suma novca koju je tim ugovorom obezbijedio, ali ono što je manje poznato je da je sa 15 godina bio u ozbiljnim pregovorima da zaigra za Real Madrid.
Od Reala je odustao zbog nostalgije. U tom periodu nije mogao podnijeti da bude razdvojen od porodice, tako da je još neko vrijeme ostao u Santosu.
Kada su ga 2006. godine pitali šta bi volio raditi kada postane profesionalni fudbaler koji zarađuje mnogo novca, on je rekao: „Pomogao bih mojoj porodici“.
Njegova majka, Nadin, se prisjeća kako je Nejmar, dok je bio mali, uvijek spavao sa loptom, a u sobi ih je imao preko 50. Zato ni ne čudi način na koji Nejmar objašnjava svoj odnos prema fudbalu:
Lopta je kao najljubomornija žena na svijetu. Ukoliko se prema njoj ne odnosite kako treba, ona vas neće voljeti i vjerovatno će vas povrijediti. A ja je volim do srži.
Nejmar je osobenjak. Najviše voli ostati kod kuće, igrati snuker, karte ili Plejstejšn. Od igara obožava Fifu, GTA, Call of Duty, a sladoled i keks su njegovi omiljeni slatkiši. Sa 19 godina je postao otac, a sin mu se zove David Luka. Nejmar je jedini brazilski fudbaler čija je fotografija osvanula na naslovnoj strani magazina „Time“.
Zlatan Ibrahimović
Ibrahimović je odrastao u Rozengardu, u getu. Život ga nije mazio. Kao dječak imao je nekoliko prijatelja sa kojima je krao, a u školi je bio problematičan i maltretirao druge đake.
Kada nam nešto zatreba, mi odemo u prodavnicu i to ukrademo. Ja sam najčešće krao bicikle, ispričao je Zlatan jednom prilikom.
Naveo je čak da je jednom ukrao bicikl svog trenera kako bi mogao ići na trening. I kao student je bio pravi mangup. Tu priču potvrđuje i direktor škole u koju je išao. Prema njegovim riječima, za 33 godine rada u školi, Zlatana bi mogao svrstati u jednog od pet najproblematičnijih učenika koje je imao, a možda ga čak nazvati i najgorim. Obično takva djeca kasnije u životu završe u ozbiljnoj nevolji.
Nisam mogao da sjedim mirno, kao da sam imao mrave u donjem vešu, ispričao je on.
Iako su čak roditelji djece u klubu u kom je Ibrahimović trenirao, potpisivali peticiju da ga izbace zbog lošeg ponašanja i uticaja na drugu djecu, srećom, Ibrahimović je izgradio ozbiljnu fudbalsku karijeru, a posvećenost fudbalu ga je i kasnije čuvala od nevolja.
Njemu u čast, Šveđani su čak i rječnik obogatili novim izrazom. Zlatanera je riječ koja označava nešto snažno, dominantno. Malo je ljudi koji su tokom života doživjeli nešto slično.
Dejvid Bekam
Za razliku od Ibrahimovića, Bekam je bio miran. Odrastao je u predgrađu Londona sa majkom, ocem i dvije starije sestre. Kako kaže, nikad nije bio osoba koja voli da izlazi ili pravi probleme. Upravo to je pomoglo da izgradi zavidnu karijeru. Sa 16 godina je napustio školu i počeo da igra za juniorski tim Mančester Junajteda.
Nemam ništa protiv izlazaka i provoda, ali ja jednostavno nikad nisam bio taj tip. Jedino o čemu sam ja razmišljao je fudbal i Mančester Junajted, rekao je Bekam jednom prilikom.
Malo poznata činjenica je da je Dejvidova majka, Sandra, bila frizerka. Njegov omiljeni predmet za vrijeme školovanja bilo je likovno. Inače, Bekam pati od opsesivno-kompulsivnog poremećaja i uvijek zahtijeva da je sve oko njega uvijek posloženo, i ako je moguće, u paru.
Poznat je i kao veliki ljubitelj tetovaža, a na tijelu ih ima preko 20. Pored fudbala, značajan uspjeh je ostvario i u modnoj industriji, a smatra se da je jedan od onih koji su izmijenili razmišljanje muškaraca o sebi samima, te uveo pojam „metroseksualca“.
