Rođen u januaru 1987. godine kao srednje dijete u porodici samohrane majke sa sedmoro djece, Luis Alberto Suarez Diaz odrastao je u siromašnim uslovima trenirajući u naslijeđenim i istrošenim patikama starijeg brata. Čini se da je Luis Suarez odrastajući u ovakvim uslovima stekao svoju borbenost i istrajnost na terenu, jer je svoj put započeo kao bosonogi dječak, a završio kao nacionalna fudbalska legenda.
Još kao mladić je po prvi put zaigrao za Nacional – jedan od dva najveća kluba u Urugvaju. Iako je za Urugvaj zaigrao samo 34 puta, ostao je upamćen po najljepšim golovima kao heroj kluba i idol mlađim generacijama.
Čitav Montevideo ga obožava, a Suarezovi korijeni nas vraćaju u Salto, grad na čijim je kaldrmama bosonogi dječak prvi put i zaigrao fudbal. Oni koji poznaju Suareza znaju da su godine siromaštva i otimanje za pažnju sa braćom i sestrama, ostavili trag na njegov karakter danas. Prisjećajući se svojih fudbalskih početaka Suarez kaže da je tek u Montevideu počeo igrati pravi fudbal, a sa samo devet godina bio je zapažen kao mladi talenat u klubu Ureta.
Napadača je tada zapazio Wilson Pirez, koji ga je opisao kao “nevjerovatno taletovanog dječaka za koga se već tada vidjelo da će biti zvijezda”. Skromni Suarez nikada nije pridavao pažnju pohvalama, smatrajući se nespretnim sa loptom, a čini se da ga je njegovo teško djetinjstvo učinilo toliko gladnim uspjeha.
Milioni već na početku profesionalne karijere
Suarezov uspon na sam vrh svjetskog fudbala bio je relativno brz. Poraz na Kupu Libertadores, protiv Juniorsa nije nešto što će ostati u lijepom sjećanju za navijače Nacionala, ali za Suareza to je bio prvi korak ka uspjehu. Septembra te iste godine postigao je svoj prvi gol za seniore. Golove je uvijek postizao u većim utakmicama, derbijima, a Pirez kaže kako se uvijek pojavljivao kada je najviše trebao. U Nacionalu se nije dugo zadržao ali je ostao idol, sa 12 postignutih golova.
Na internacionalnom nivou kao igrač Urugvajske reprezentacije debitovao je 2007. godine na U20 Svjetskom Kupu u Kanadi, a iako je tim izgubio od Amerike, Suarezu je ova prilika koristila da se upozna sa dinamikom profesionalnog fudbala na svjetskom nivou. Nakon U20 Kupa, dobija ponude od Groningena i Ajaxa, a ubrzo nakon toga se pridružuje Groningeru. Za vrijeme svoje karijere u Groningeru, ponuda Ajaxa od 3.5 miliona funti ipak nije bila dovoljna za transfer napadača. Holandski tim istrajan u odluci da pridobije Suareza, povisuje svoju ponudu na 7.5 miliona funti, dovoljnih da urugvajski napadač pređe iz Groningera u Ajax. Za vrijeme svog petogodišnjeg ugovora sa Ajaxom, postigao je nevjerovatnih 111 golova u 159 mečeva, zbog čega je na početku svake sezone bio priznat kao igrač godine, a njegov odlazak iz kluba ispraćen je emotivnim govorom trenera i gromoglasnim aplauzom sa tribina.
Iako za vrijeme suspenzije, mnogobrojni evropski klubovi pokazali su svoje interesovanje za Suareza, pa tako svoju karijeru nastavlja u Liverpulu, kao jedan od najskupljih igrača zahvaljujući ugovoru vrijednom 22.8 miliona eura. Suarezov prelazak je klubu osigurao pobjedu u Ligi Šampiona, a Suarezu „Zlatnu kopačku“, titulu igrača, PWA i fudbalera godine, FWA. Još od Robbie Fowlera, Suarez je postao prvi Liverpulov igrač koji je postigao više od 20 golova za vrijeme Premier Lige.
Luis Suarez, “El Pistolero” i zlatni dečko Barselone
U želji da bude bliže porodici, napušta Liverpul i pridružuje se Barseloni za 75 miliona funti, gdje zajedno sa Messijem i Neymarom postaje jedan od tri najveća strijelca kluba. Nakon Suarezovog pridruživanja klubu, Barselona osvaja trostruku krunu: naslov Španskog prvaka, Španskog kupa i Lige Prvaka. U zlatne momente svoje fudbalske biografije, Suarez može dodati i 2011. godinu kada mu je dodjeljena titula igrača turnira gdje je osigurao reprezentaciji Urugvaja rekordnu 15. pobjedu Kupa Amerike. 2013. godine ostao je upamćen kao zvijezda utakmice, gdje je za reprezentaciju Urugvaja postigao odlučujući gol protiv Španije u Kupu Konfederacije, a 2014. na Svjetskom Prvenstvu u Brazilu, postiže svoj jubilarni 40ti gol za reprezentaciju Urugvaja.
Urugvajski fudbaler najpoznatiji po svojim takozvanim hat-trick golovima, smatra se još uvijek jednim od najboljih strijelaca svijeta koji je u svojoj karijeri zaslužio „Zlatnu kopačku“ čak dva puta i titulu najboljeg strijelca Evrope. Pored toga, Suarez u svojoj vitrini pored „Zlatne kopačke“ drži i trofej Pichihci, a oba je osvojio iste godine, što ga od 2009. čini jedinim igračem pored Messija i Ronalda, koji je u godinu dana osvojio oba trofeja. Pored mnogobrojnih nagrada za najboljeg igrača, može se pohvaliti i da je uvijek bio dio pobjedničkog tima kada je u pitanju Liga Šampiona, Urugvajska liga, Holandska liga kao i Španska liga.
Suarez je jedinostavno igrač koji ne voli da gubi, čemu svjedoči događaj na Svjetskom Prvenstvu 2010. kada je u utakmici protiv Ghane, rukama zaustavio siguran gol protivničke ekipe. Iako je izbačen iz igre, utakmica je završila pobjedom Suarezove ekipe. Njegova agresivna priroda se pripisuje njegovom teškom odrastanju, a čak je tri puta u svojoj karijeri ugrizao protivničkog igrača zbog čega ga je jedan Holandski list nazvao „Kanibalom od Ajaxa“. Napadač je „pokazao zube“ Branislavu Ivanoviću i Italijanu Giorgio Chielliniu.
Neustrašivi Suarez takođe ima reputaciju igrača koji je često puta kažnjavan i koji je za vrijeme sezone 2016-17 uspio prikupiti čak 13 žutih kartona. Ali Suarez je daleko od prljavog igrača, jer je iste sezone zatresao mrežu čak 34 puta u 48 pojavljivanja na terenu, a u sezoni ranije čak 62 puta u isto toliko pojavljivanja. Svoju nemilosrdnu želju za igrom zamjenio je bezobzirnom željom da pobjedi u svakoj utakmici u kojoj igra, zbog čega se Barselona i može pohvaliti svojim postignućima, jer čini je ključni sastojak kluba pored Mesija i Neymara.
Najvažniji rekordi
– 2010. je ponio titulu najboljeg strijelca sa 35 golova u 33 meča.
– 2010/11. je postigao svoj jubilarni stoti gol.
– u februaru 2012. sa klubom osvojio je FA kup
– u aprilu 2014. imenovan je za PFA igrača godine i FWA fudbalera godine
– osvojio je „Zlatnu kopačku“ Premier Lige
– sa postignutih 45 golova u 84 utakmice proglašen je najuspješnijim strijelcem svih vremena reprezentacije Urugvaja
– u oktobru 2015. postigao je 300. gol za svoj klub i zemlju
– Suarez je osvojio Pichichi Trofej kao i drugu „Zlatnu kopačku“, postavši prvi igrač koji je osvojio oba trofeja nakon Mesija i Ronalda
– proglašen je jednim od najboljih strijelaca svijeta
Zanimljivosti i manje poznate činjenice
– njegov stariji brat, Paolo Suarez, je takođe profesionalni fudbaler
– djetinjstvo je proveo u siromaštvu, zarađujući novac čisteći ulice
– bio je problematičan tinejdžer sklon opijanju, ali nakon ultimatuma trenera u mlađim kategorijama Nacionala počeo je ozbiljnije shvatati fudbal
– u septembru 2005., postigao je svoj prvi gol u profesionalnoj karijeri
– prešavši iz Liverpula u Barselonu 2014. godine, postao je jedan od najskupljih igrača svijeta
– objavio je svoju autobiografiju pod nazivom „Moj život – Luis Suarez“ i to za vrijeme svoje četveromjesečne zabrane igranja zbog ujedanja protivničkog igrača
– oženjen je za Sofiu Balbi, svoju ljubav iz srednjoškolskih dana, sa kojom ima sina Benjamina i ćerku Delfinu
