Najveća zvijezda rukometne reprezentacije Slovenije uz neprikosnovenog Vida Kavtičnika je njihov selektor. Nekada veliki igrač sada je i veliki trener, a svojom harizmom privlači pažnju na sebe i van terena.
Veselin Vujović vodio je Slovence do istorijskog uspjeha prošle godine kada su osvojili treće mjesto na Svjetskom prvenstvu, ali taj uspjeh neće ponoviti na ovogodišnjem Evropskom šampionatu. Rođen je na Cetinju 19. januara 1961. godine i igrao je na poziciji lijevog beka. Kao dječak bavio se košarkom i fudbalom, a pošto nije baš bio talentovan za te sportove treneri su mu predložili rukomet i ostalo je istorija.
Igračku karijeru započeo je u Lovćenu iz rodnog grada za kojeg je igrao do 1979. što ga je preporučilo šabačkoj Metaloplastici koja je tada bila jedan od vodećih jugoslovenskih klubova pa je u gradu kraj Save ostao sve do 1988. godine. Bio je dio fenomelne ekipe koju još osim njega činili golman Mirko Bašić, te Mile Isaković, Jovica Elezović, Dorđe Rašić, Zlatko Portner, Jovica Cvetković, Veselin Vuković… Nakon što je osvojio dvije Lige šampiona sa Šapčanima uslijedio je prelazak u slavnu Barselonu za tada rekordan transfer u svijetu rukometa pa je i s njom takođe osvojio Ligu šampiona, a karijeru je završio u Granoljersu.
Sudbina je odredila da rođeni Cetinjanin doživtono bude vezan za Šabac. U gradu u kojem se proslavio, oženio Ljilanom i dobio dvoje djece – Marka i Bojanu započeo je trenersku karijeru pa je od 1995. do 1999. bio trener svoje Metaloplasitike. Zatim je jednu godinu bio selektor reprezentacije Jugoslavije da bi 2000. godine sjeo na klupu tada najboljeg evropskog tima Sijudad Reala. Tokom 2003. ponovo je postao selektor, ovaj put Srbije i Crne Gore sa kojom se u ne baš prijateljskim odnosima rastao tri godine nakon preuzimanja brige o timu. Put ga je zatim odveo u Skoplje gdje je već počelo stvaranje jakog Vardara pa je tokom svog mandata u klubu jedno vrijeme bio i selektor Makedonaca.
Imao je izlet u katarski Al Sad 2010. jer je godinu ranije ostao bez posla u Skoplju da bi sa Vardarom obnovio saradnju 2011. a završio dvije godine kasnije iako je osvojio premijerno izdanje SEHA lige. Nova destinacija bila mu je Al Šabab da bi 2014. sjeo na klupu Zagreba, a iduće godine paralelno radio i kao selektor Slovenije. Bez posla u Zagrebu ostao je 2016. dok sada vodi Koper.
Kao igrač osvojio je zlato na Svjetskom prvenstvu 1986. i zlato na Olimpijskim igrama 1984. u Los Anđelesu te bronzu na Olimpijskim igrama 1988. u Seulu. U izboru dnevnog sportskog lista Sport proglašen je za najboljeg sportistu Jugoslavije 1986. Kao trener Sijudad Reala osvojio je dva puta Kup pobjednika kupova. Sa reprezentacijom Jugoslavije je osvojio četvrto mjesto na Olimpijskim igrama 2000 u Sidneju.
