Igračku karijeru završio je u klubu kojeg sada vodi sa klupe i u kojem je ostavio mnogo dublji trenerski, nego igrački potpis.
Stale Solbaken rođen je 27. februara 1968. godine u norveškom Kongsvingeru i sada vodio Kopenhagen dok je kao dječak igrao prvo za Grue da bi poslije pet sezona 1989. godine stigao u HamKam. Vezni fudbaler bio je najbolji strijelac ekipe 1990. godine da bi u idućoj sezoni takođe bio jedan od najboljih i uveo je klub u Prvu ligu Norveške. Tokom pet sezona skupio je tačno 100 nastupa i dao 35 golova da bi 1994. godine postao član Lilestrema sa kojim je u prvoj sezoni stigao do drugog mjesta na tabeli, a on dobio nagradu za najboljeg igrača sredine terena.
Četiri godine proveo je u ovom klubu za kojeg je odigrao 99 mečeva i dao 34 gola da bi oktobra 1997. godine otišao u engleski Vimbldon koji je za njega platio 250.000 funti. Odigrao je samo šest ligaških mečeva za klub iz okoline Londona i postigao jedan gol protiv Vest Hema da bi potom došao u sukob sa trenerom Džoom Kinearom pa mu je bilo zabranjeno da trenira. To je iskoristio Alborg koji ga je doveo u svoje redove i marta 1998. godine Solbaken je postao kapiten da bi sa ekipom stigao do šampionske titule u Danskoj.
Dvije sezone boravio je u tom klubu da bi 2000. dobio nagradu za najboljeg igrača danskog šampionata, a odigrao je 79 susreta i dao 13 golova. Sezonu 2000-01 proveo je u Kopenhagenu, a 13. marta 2001. imao je srčani udar na treningu, bio čak i klinički mrtav, ali su ljkari uspjeli da ga ožive. Odmah nakon toga prekinuo je karijeru, a trenersku je počeo 2002. godine kada je preuzeo HamKam sa kojim je ponovo izborio nastup u eliti Norveške. Njega je vodio do 2005. da bi iduće godine preuzeo Kopenhagen sa kojim je odmah osvojio prvenstvo kao i naredne godine. Sve do 2011. pravio je sjajne rezultate sa ekipom iz glavnog grada Danske da bi tada preuzeo njemački Keln jer je postigao dogovor sa sportskim direktorom kluba Folkerom Finkeom.
Otkaz je dobio 12. aprila 2012. nakon poraza od Majnca kojim je tim pao na 16. mjesto tabele. da bi 11. maja postao trener Vulverhemptona, a otkaz je dobio 5. januara 2013. godine. Novi posao nije dugo čekao i već 21. avgusta vratio se u Kopenhagen gdje je i sada. Za reprezentaciju Norveške od 1994. do 2000. odigrao je 58 utakmica i dao devet golova.
