Sin nekada slavnog stonotenisera već sada je izgradio odličnu košarakašku karijeru i ima još godina da nastavi igrati na velikoj sceni.
Nikola Kalinić sin je Zorana Kalinića i rođen je u Subotici 8. novembra 1991. te igra na poziciji krila u Fenerbahčeu. Profesionalni debi imao je u Spartaku iz rodnog mjesta dok je sezonu 2010/11 proveo u ekipi Novog Sada da bi od 2011. do 2013. igrao za Vojvodinu. Ta 2013. godina za njega je bila prelomna jer je u julu pristupio Radničkom iz Kragujevca dok ga je selektor Srbije Dušan Ivković poveo na Evropsko prvenstvo u Sloveniju. Tamo se “orlovi” nisu posebno proslavili, a on je pokazao da ima talenta kako defanzivnog tako i ofanzivnog. Za Kragujevčane je jednu sezonu i prosječno u ABA ligi postizao 6,4 poena uz četiri skoka, a u Evrokupu imao je učinak od 10,2 poena i 3,5 skokova.
Odlične partije nisu ostale neprimjećene pa je jula 2014. potpisao trogodišnji ugovor sa Crvenom Zvezdom. U početku sezone je bio očigledan njegov umor, zbog reprezentativnih obaveza, a kako je sezona odmicala pružao je sve bolje igre. Naročito se istakao u završnici sezone kada su na red došle odlučujuće utakmice. Prije svega u polufinalu ABA lige sa ekipom Partizana koja je odlučivala ne samo o finalisti već i o plasmanu u Evroligu. Pored Čarlsa Dženkinsa bio je najzapaženiji u timu pa iako nije važio za najboljeg šutera u toj seriji od četiri utakmice imao je 10/15 šut za tri poena, a posebno je imponovalo to što je pogađao u momentima kada se utakmica lomila. U Jadranskoj ligi prosječno je bilježio 10,2 poena uz 4,1 skok i 1,5 asistencija. Bio je na nivou i u Evroligi sa 9,2 poena, 2,4 skoka i dvije asistencije.
Dana 31. jula 2015. potvrđene su višesedmične špekulacije o prelasku u Fenerbahče. Budući da je Kalinić bio pod važećim ugovorom Zvezda je od Fenera dobila obeštećenje u iznosu od čak milion evra čime je ovo postao najvrijedniji transfer u istoriji kluba sa Malog Kalemegdana. Nakon perioda adaptacije odlično se uklopio u ekipu Željka Obradovaća mada ima problema sa povredama. Važi za igrača zadatka i odlično obavlja poslove u defanzivi zašto ga cijene mnogi treneri. Sa mlađim selekcijama državnog tima 2013. godine je osvojio srebro na Mediteranskim igrama i bronzu na Univerzijadi. Za seniorsku reprezentaciju Srbije debitovao je na pomenutom EP i sam poziv bio je iznenađenje za mnoge, ali je dobrim igrama potvrdio da stari lisac Ivković ne pravi greške pri procjeni igrača i njihovih mogućnosti. Naredne godine na Svjetskom prvenstvu u Španiji bio je još zapaženiji. Ušao je u prvu petorku, a naročito se istakao u utakmici osmine finala protiv Grčke kada je postigao 12 poena i imao dva spektakularna zakucavanja. Jedno od njih je izabrano za najbolje zakucavanje, kao i drugi najbolji potez čitavog prvenstva na kojem je reprezentacija Srbije osvojila srebrnu medalju.
I u finalu protiv SAD je imao veoma zapaženu ulogu – za dva šutirao je perfektnih 7/7 i ukupno postigao 18 poena, tako da je uz Nemanju Bjelicu bio najefikasniji srpski igrač u tom susretu. Ostalo je upamćeno i odlično zakucavanje na asistenciju Miloša Teodosića. Osvojio je mnogo trofeja do sada među kojima su titule Srbije i ABA lige sa Crvenom Zvezdom 2015. kao i Kup Radivoja Koraća iste godine. Sa Fenerbahčeom je osvojio Evroligu (2017), prvenstvo Turske (2016, 2017), Kup Turske ( 2016), Superkup Turske (2016). Sa reprezentacijom ima bronzu sa Univerzijade, srebra sa Mediteranskih igara, Svjetkog prvenstava i Olimpijskih igrara u Rio de Žaneiru.
