Nekoliko godina ovaj fudbaler sredine terena neizostavni je član ekipe u kojoj je stekao punu afirmaciju.
Maksimilijan Arnold rođen je 27. maja 1994. godine u Rajzi gdje je prvo počeo da igrao u Streli da bi sa 12 godina prešao u akademiju Dinama iz Drezdena i tu ostao četiri godine prije nego je potpisao ugovor sa Volfzburgom čije boje brani i danas. Tokom boravka u juniorima “vukova” osvojio je dva prvenstva Njemačke za igrače do 19 godina. Debi u prvom timu imao je kod trenera Feliksa Magata 26. novembra 2011. kada je ušao kao kasna zamjena u porazu od Augzburga. Kada je kročio na teren postao je najmlađi igrač ekipe svih vremena jer je u tom trenutku imao samo 17 godina, pet mjeseci i 30 dana. Sezonu je proveo u omladinskom timu, ali je uspio da zabilježi četiri nastupa za seniore. Pošto je pružao dobre partije u juniorskom sastavu trener Diter Heking vratio ga je u prvi tim 2013. dok je prvi gol za ekipu postigao 13. aprila u remiju 2:2 sa Hofenhajmom. Tako je postao najmlađi strijelac gola u istoriji kluba da bi nedugo poslije toga i još nekoliko golova produžio ugovor sa klubom na još četiri sezone.
Sljedeću sezonu loše je započeo pošto je odmah na prvoj utakmici zaradio crveni karton i to nakon samo pola sata igre pa je u narednim mečevima izgubio mjesto u startnoj postavi te je morao mjesecima čekati da ponovo izbori svoj status. Veliki povratak najavio je sa četiri gola u kvalifikacijama za Ligu Evrope, da bi debi u Ligi šampiona imao 15. septrembra 2015. zamijenivši Andrea Širlea u meču protiv moskovskog CSKA. Shodno dobrim partijama koje pruža u jedinom klubu za kojeg je igrao uprava mu je ponudila novi ugovor kojeg je prihvatio i parafirao 3. januara ove godine.
Pošto je od malena mnogo obećavao pa je zaigrao u U16 timu Njemačke da bi poslije igrao za sve uzrasne kategorije, a sa U21 ekipom stigao je do titule šampiona Evrope prošle godine u Poljskoj kada su u polufinalu izbacili Engleze, a u meču za trofej nadigrali Španiju. Priliku u seniorskom timu dao mu je selektor Joakim Lev koji ga je zvao 2014. godine pa je debitovao u Poljske u prijateljskom meču i na terenu je proveo 14 minuta zamijenivši Maksa Majera.
