X-Time Out: Danijele de Rosi

daniele-de-rossi

Nakon penzionisanja Frančeska Totija preuzeo je kapitensku traku koju bi u skorije vrijeme mogao da preda nekom drugom jer je i on na kraju karijere koja traje već 17 godina.

Danijele de Rosi rođen je 24. jula 1983. godine u Rimu gdje je počeo trenirati fudbal u mlađim kategorijama “vučice” koja mu je jedina ekipa za koju je igrao. Istina tokom, četiri godine bio je član Ostija Marea, ali je riječ o ekipi koja je frakcija Rome i takmiči se u četvrtoj ligi. Tu je igrao kao napadač, ali je kasnije završio na poziciji zadnjeg veznog igrača i tu je cijelu karijeru. Njegov otac Alberto bio je fudbaler Rome i kasnije trener omladinske ekipe. Za prvi tim Rimljana debitovao je 10. oktobra 2001. godine kod trenera Fabija Kapela protiv Anderlehta u Ligi šampiona, a te godine Roma je bila prvak Italije.

 daniel-romaNakon debija ostvario je još tri nastupa u seniorskom timu da bi prvu utakmicu u Seriji A odigrao 25. januara 2003. protiv Koma dok je malo kasnije iste sezone bio član startne postave. Zbog sve bolje forme narednih sezona ustalio se u timu te bio jedan od najtalentovanijih igrača Italije da bi prvi gol za svoj klub postigao 10. maja 2003. godine protiv Torina. Veliko priznanje dobio je 2006. godine kada je proglašen najboljim mladim fudbalerom Italije dok je do sada odigrao 438 utakmica na kojima je postigao 42 gola. Te 2001. kada je debitovao u dresu “vučice” dobio je poziv i za U19 ekipu Italije da bi potom bio član U20 i U21 tima, a debi u seniorskoj ekipi imao je 4. septembra 2004. protiv Norveške u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2006. i zanimljivo je da je na tom meču postigao gol.

de rosi-italijaBio je dio ekipe selektora Marčela Lipija koja je osvojila titulu šampiona svijeta 2006. i igrao je na dvije utakmice dok će ostati zapamćeno da je dobio crveni karton na utakmici sa SAD zbog udaranja laktom Brajana Mekbrajda. Do sada je zabilježio 117 nastupa na kojima je dao 21 gol po čemu je jedinstven slučaj jer je igrač sredine terena sa najviše postignutih golova u reprezentaciji nakon Drugog svjetskog rata. Po broju nastupa za Italiju drži četvrto mjesto iza Đanluiđija Bufona, Fabija Kanavara i Paola Maldinija.