Starta Final-four

finalfour
picture source: https://espanol.eurosport.com

Drugi put u poslednje četiri godine, Beograd i “Štark arena” biće domaćini najboljim košarkaškim timovima Starog kontinenta, koji će na završnom turniru Evrolige odlučiti o novom evropskom šampionu.

Srpska prestonica će od danas do subote biti centar košarke i poprište sudara četiri najkvalitetnije ekipe u ovogodišnjem izdanju elitnog takmičenja. U polufinalu će se prsa u prsa sudariti dva španska giganta, Real Madrid i Barselona, dok će prošlogodišnji prvak Efes igrati protiv grčkog Olimpijakosa.

Srpsku košarku će na ovogodišnjem fajnal-foru predstavljati samo Vasilije Micić i Filip Petrušev iz Efesa, koji brani tron, a upravo je Micić prošle godine sa “pivarima” osvojio prestižni trofej u Kelnu pobjedom u finalu nad Barselonom (86:81). Plejmejkeru istanbulskog tima će ovo biti četvrti uzastopni nastup na ovoj smotri, a treći sa turskom ekipom.

Zanimljivo, debitantsko učešće imao je baš prije četiri godine u Beogradu kad je sa litvanskim Žalgirisom mimo svakih očekivanja ušao među četiri najbolja tima i turnir završio na trećem mjestu. Tada ga je trenirao Šarunas Jasikevičijus, koji će sada, kao i prošle godine, biti na klupi Barselone. To je bila idealna odskočna daska za rođenog Kraljevčanina, koji je, poslije fenomenalne sezone u Litvaniji, sebi obezbjedio potpis za Efes u kojem se razvio u najboljeg evropskog igrača, što prošlogodišnja priznanja za MVP regularnog dijela takmičenja, kao i samog finala najbolje pokazuju.

Međutim, i ova godina je za bivšeg Meginog đaka bila veoma uspješna na individualnom planu, pošto je imenovan za najboljeg strijelca lige, čime je upotpunio sve najprestižnije nagrade. Ipak, put do Beograda je za branioca pehara bio i više nego trnovit, pošto je regularnu fazu završio tek na šestom mjestu, sa skorom od 16 pobjeda i 12 poraza, da bi najbolju igru, zapravo, pokazao tek u četvrtfinalnoj seriji protiv Olimpije iz Milana, koju je savladao sa 3:1. Sve dotad bilo je toplo-hladno, a veliku “uslugu” su izabranicima Ergina Atamana učinili i čelnici takmičenja odlukom da suspenduju ruske klubove (CSKA, Uniks i Zenit), koji su u tom trenutku bili boljeplasirani na tabeli. Ali, sve je to sada iza njih, i u duelu sa Olimpijakosom imaju šansu da obezbjede treće uzastopno finale.

olympiacos-eefes

Sa druge strane, glavni adut crveno-bijelih iz Pireja biće vatrena podrška sa tribina najveće dvorane na Balkanu, pošto su gotovo polovinu karata kupili simpatizeri grčkog tima. Olimpijakos je poslednji put dio završnice bio 2017. godine, kada je u finalu poražen od Fenerbahčea Željka Obradovića (80:64). I tada je kao i sada sa klupe Pirejce predvodio Jorgos Barcokas, dok su dio ekipe, takođe, bili pojedini sadašnji igrači Kostas Slukas, Jorgos Printezis, Kostas Papanikolau. Ako neko zna kako da ovaj klub dovede do krova Evrope to je, svakako, Barcokas, koji je sa Olijem ovo takmičenje već osvojio 2013. godine, kada je u Londonu bio bolji od madridskog Reala (100:88), donijevši klubu treći trofej u istoriji i tako ujedno postavši, uz Makabi, jedini tim koji je odbranio naslov u 21. vijeku, pošto je godinu dana ranije sa pokojnim Dušanom Ivkovićem Olimpijakos, takođe, bio najbolji.

Uz legendarnog Dudu, koji je ekipi iz predgrađa Atine donio dvije od ukupno tri evropske krune, Barcokas je definitivno najvažnija trenerska figura. Odličnu, možda čak i bolju od očekivane, grupnu fazu imali su crveno-bijeli, pošto su završili na drugoj poziciji na tabeli (bilans 19-9), a u četvrtfinalu su tek poslije pet napetih mečeva savladali uporni Monako, uz pomoć vjerne publike. Pored provjerenih, iskusnih domaćih snaga, roster čine nekoliko američkih akvizicija Šakil Mekisik, Tomas Volkap, robusni centar Mustafa Fal i ovogodišnji član prve petorke takmičenja Bugarin Saša Vezenkov. Tim koji u svom sastavu nema istaknutu zvjezdu, ali u kojem svako dobro zna svoju ulogu.
A šta tek reći za drugi polufinalni par u kojem će ljubitelji igre pod obručima vidjeti čuveni “Klasiko”, vjerovatno i najveći derbi u istoriji svjetskog sporta. Zanimljivo, poslednji put kada su katalonski i madridski tim zajedno učestvovali na završnom turniru Evrolige bilo je u sezoni 2013/2014. I za divno čudo, i tada su se ukrstili u polufinalnom dvoboju, a kao pobjednik je i više nego ubjedljivo izašao “kraljevski tim” (100:62), da bi kasnije u finalu bio poražen od Makabija iz Tel Aviva.
barca, real, basketball
Sada su, pak, uloge nešto drugačije, jer su Katalonci obezbjeđivanjem pol-pozicije u prvoj fazi sa razlogom sebi nadjenuli ulogu glavnog favorita. Uz samo sedam poraza i 21 pobjedu, kao i slavlje nad minhenskim Bajernom u četvrtfinalu sa 3:2, momci Šarunasa Jasikevičijasa su napravili ozbiljnu kampanju da u klupske vitrine donesu treći pehar Evrolige. Prvi im je 2003. godine sa klupe donio Svetislav Pešić, a na parketu Dejan Bodiroga i baš Jasikevičijus, dok je drugi osvojio sedam godina kasnije tim koji je trenirao Ćavi Paskval. Sami izračunajte, pa vidite koliko dugo tim iz autonomne pokrajine čeka novi evropski trofej. Prošle godine im je na poslednjem stepeniku izmakao, tako da Nikola Mirotić i društvo sada žele da po svaku cijenu ugrabe prestižni pehar.

Ono što je Realova prednost u odnosu na konkurenciju jeste to što on dobro zna kako se osvaja titula u Beogradu, pošto je svoju poslednju, desetu, krunu osvojio upravo u “Areni”, prije četiri godine, vođen magijom tada tek punoljetnog Luke Dončića. Prvo su Madriđani u polufinalu nadjačali moskovski CSKA (92:83), da bi u finalnom meču ukrotili Fenerbahče (85:80), čime su osujetili najuspešnijeg evropskog trenera Željka Obradovića da ugrabi desetu Evroligu.

To je bila druga evropska titula za Pabla Lasa kao trenera Madriđana, na čijoj klupi se nalazi od 2011. po čemu je najdugovječniji strateg u evropskoj košarci. Sa “blankosima” je zaključno sa ovim učestvovao na čak sedam fajnal-forova, uz dvije osvojene krune (2015, 2018). Svašta je ove sezone preturio preko svoje glave Laso, uspio da se izbori sa velikim problemima unutar tima (kovid, povrede, nedisciplina igrača) i klub dovede do nove borbe za pehar. Kada se samo sjetimo da su ga mediji prije tri mjeseca praktično otpisali nakon serije poraza, kako u Evroligi tako i u domaćem prvenstvu. Međutim, sve to je pregurao prekaljeni stručnjak na svojim leđima, konsolidovao tim sa kojim je završio ligaški dio kao četvrtoplasirani (18-10), a kasnije kao od šale “kašira” izraelski Makabi u četvrtfinalu sa 3:0, i tako prvi obezbjedi kartu za Beograd. Sa provjerenim veteranskim snagama Ljulj, Fernandez, Hanga, Kozer, Tompkins, Tejlor, te uz aždaje u reketu Edija Tavaresa i Vinseta Poarijea, kao i  pojačanja Geršona Jabuselea, Najdžela Vilijamsa Gosa i povratnika Gabrijela Deka kreće u pohod na 11. naslov…