Godinama je bio u sjenci svog slavnog oca i nikako nije uspijevao da se dokaže na velikoj sceni pa je zaobilaznim putem morao doći do prvog tima omiljenog kluba.
Vujadin Savić rođen je 1. jula 1990. u Beogradu i sin je slavnog napadača Crvene Zvezde Dušana Savića, prvog fudbalera kojem su navijači na Marakani skandirali ime i prezime. Za razliku od oca koji je bio ubojiti napadač Vujadin igra na poziciji štopera i sa osam godina počeo je da trenira u Zvezdi gdje je prošao sve uzrasne kategorije.
Do prvog tima bio je zamjenik, a kasnije i kapiten svih selekcija omladinske škole dok je prošao i sve reprezentativne selekcije. U prvi tim je stigao sa 17 godina i nakon nekoliko nastupa u prvoj postavi na početku sezone, pada u drugi plan iako su svi predviđali da će biti jedan od nosilaca igre zbog kumovske veze njegovog oca sa tadašnjim trenerom Vladimirom Petrovićem Pižonom. Ni proljećna promjena trenera i dolazak Ratka Dostanića nije doprinijela povratku Savića u prvi tim. Za Zvezdu je odigrao svega 14 utakmica, bez golgeterskog učinka tokom tri sezone.
Pod takvim okolnostima ponuđen mu je novi ugovor tokom zimske pauze, na koji nije želio da pristane zbog insistiranja da što češće bude na terenu pa je bio pozajmljen Radu u kojem je nastupio 25 puta. Nakon završetka sezone sportski direktor Ivan Adžić ponudio mu je novi ugovor, pri čemu je pred Vujadina postavljen ultimatum – ili da produži saradnju ili da bude prodat. Tokom pregovora javno je zatražio da će potpisati ako mu bude garantovano mjesto u timu, što Zvezdini čelnici nisu mogli da mu ponude, pa su se na adresu Crvene Zvezde ubrzo javili i engleski Mančester Siti i francuski Bordo.
Nakon kratkih pregovora dogovorio je saradnju sa Francuzima, a vrijednost čitavog transfera je, nezvanično, procjenjena na oko milion i po evra. Sa “žirondincima” je bio četiri godine pod ugovorom, ali je odigrao samo osam utakmica. Dva puta je pozajmljen njemačkim klubovima Dinamu iz Drezdena i Arminiji iz Bilefelda. Za engleski Votford je potpisao 2015., ali nije odigrao nijedan meč pa se preselio u Šerif iz Moldavije gdje je proveo dvije godine. Odigrao je 45 utakmica i dao sedam golova. Osvojio je dvije titule, i po jedan Kup i Superkup Moldavije.
Prošle godine vratio se u Zvezdu i odigrao najbolju sezonu u životu. Nametnuo se kao prvi štoper ekipe koji je podjadnako dobro igrao u paru sa Damijanom le Talekom ili Srđanom Babićem, vrlo rijetko sa Abrahamom Frimpongom. Bio je jedan od najzaslužniih igrača prilikom osvajanja titule i dočekanog proljeća u Evropi nakon 25 godina. Slobodno se može reći da ga je trener Vladan Milojević vratio u život i omogućio mu da konačno pokaže svoj talenat. Za mladu reprezentaciju Srbije odigrao je dvije utakmice dok je za U21 tim odigrao tri meča i dao jedan gol. Za sada nije debitovao za seniorski tim “orlova”.
